09 aprile 2021

Jovan Divjak umro je u 84. godini. ++++++++ #Bosnia #Srebrenica #Divjak intervista con un Eroe della difesa di Sarajevo



Jovan Divjak è morto a 84 anni. La Bosnia Erzegovina perde un Uomo senza pari. Spesso si usa la retorica per chi muore  ma il Generale non ne ha bisogno. Tutti coloro che lo hanno conosciuto e tutti gli abitanti di Sarajevo e della Bosnia sanno bene che Jovan Divjak non aveva pari per limpido coraggio e coerenza, per il coraggio di essere coerente. Quando si rese conto che l’esercito di tutti stava divenendo aggressore per una parte contro le altre, decise che lui doveva rispondere sempre all’unico comandamento che lo guidava: “Proteggere i più deboli” e rimase a difesa della sua città. 


Poi si è dedicato ai bambini e agli adolescenti creando una organizzazione dal titolo imprescindibile: “L’istruzione costruisce la Bosnia”… Tanto per capire chi era Jovan Divjak. 


"Negli ultimi 27 anni di attività, l'Associazione Education Builds BiH ha fornito borse di studio a più di 7.000 alunni e studenti con fondi per un importo totale di circa 6,5 ​​milioni di KM". (circa 3.5 Mln Euro)


Sarebbe stato utile anche da noi avere un Generale Divjak.


Io riuscii a portarlo a Firenze per l’unico evento nel ventennale del genocidio di Srebrenica organizzato a Firenze, dal sottoscritto. Grazie a ANCI, Fondazione Caponnetto, Water Right Foundation, SiCrea, Comune di San Giovanni vA. Comune di Lucca, Comune di Scandicci e Regione Toscana. Senza questi donatori Firenze non avrebbe ricordato il peggior genocidio in Europa dalla 2a guerra mondiale. 


Il "Generale dei Bambini" (così si chiamava "Zio Jovo") arrivò a Firenze la sera di San Giovanni e ci infilammo nella folla dei fochi e lui si godette la festa come un bambino e alla fine volle andare a fare un giro in centro e entrava in tutte le porte e si metteva nei selfie dei ragazzi. Ruzzava... Non avevo mai conosciuto nessuno che RUZZASSE per strada e nei bar come lui. A Sarajevo lo amano tutti. Non fa un passo senza salutare qualcuno e ruzzare, ruzzare proprio come un ragazzo. Abbiamo attraversato la Titova di corsa in mezzo alle macchine come ragazzacci… Potrei andare avanti a raccontare dettagli, tutti felici. Sorrideva sempre. 


Aveva capito che avevo organizzato tutto quasi da solo e mi ammirava, pensate un poco… Sono stato fortunato e accanto a lui camminavo a un metro da terra. La Storia dalla parte dei Giusti camminava sempre con lui.


Ho passato giornate fantastiche con il Generale. A Sarajevo e Firenze. Parlavamo delle nostre malattie e andammo persino a misurarci la pressione assieme in farmacia a Sarajevo. Fece ammattire le farmaciste. Poi, lui chiedeva sempre di me a un nostro amico comune. Non dimenticava nessuno. Mi trattava come un fratello ma lo faceva con tanti altri fratelli. Centinaia? Migliaia? 


Qui c’è la mia intervista a Firenze con l’amica Nadja 


https://youtu.be/p_4xpk9HXUw


Qui si racconta molto ma mai tutto perché è impossibile raccontare tutta la vita di un grande Uomo Eroe Coraggioso e sempre ragazzino giocoso… 


https://www.eastjournal.net/archives/117412

https://www.balcanicaucaso.org/Media/Gallerie/Non-chiamatemi-generale


Jovan Divjak umro je u 84. godini. Bosna i Hercegovina gubi bez premca čovjeka. Retorika se često koristi za one koji umru, ali generalu to nije potrebno. Svi oni koji su ga poznavali i svi stanovnici Sarajeva i Bosne dobro znaju da Jovan Divjak nije imao premca po čistoj hrabrosti i dosljednosti, da hrabrost bude dosljedna. Kad je shvatio da svačija vojska postaje agresor s jedne strane na drugu, odlučio je da uvijek mora odgovoriti na jedinu zapovijed koja ga je vodila: "Zaštiti najslabije" i ostao u odbrani svog grada.


Tada se posvetio djeci i adolescentima stvorivši organizaciju sa suštinskim naslovom: "Obrazovanje gradi Bosnu" ... Samo da shvatim ko je bio Jovan Divjak.


"Tokom proteklih 27 godina djelovanja, Udruženje gradi obrazovanje u BiH stipendiralo je više od 7.000 učenika i studenata sa sredstvima u ukupnom iznosu od približno 6,5 miliona KM." (oko 3,5 miliona eura)


Bilo bi nam korisno da imamo i generala Divjak.


Sam sam ga uspio donijeti u Firencu, za jedini događaj u dvadesetoj godišnjici genocida u Srebrenici koji je organiziran u Firenci. Zahvaljujući ANCI, Fondaciji Caponnetto, Fondaciji za pravo na vodu, SiCrea, Općina San Giovanni vA. Općina Lucca, Općina Scandicci i Toskana. Bez ovih donatora Florence se ne bi sjećala najgoreg genocida u Evropi od 2. svjetskog rata.


"General djece" (kako su ga zvali "ujak Jovo") stigao je u Firencu navečer San Giovannija, a mi smo se uvukli u gomilu vatri i on je poput djeteta uživao u zabavi i na kraju se želio provozati u sredini i ušao je na sva vrata i stavio se u selfie dječaka. Ruzzava ... Nikad nisam poznavao nikoga ko je RUZZASSE na ulici i u barovima poput njega. Svi u Sarajevu ga vole. Ne čini korak a da nekoga ne pozdravi i ne posrnuvši se, klonuvši baš poput dječaka. Trčali smo preko Titove usred automobila poput loših dječaka ... Mogao bih dalje i ispričao detalje, sav sretan. Uvijek se smješkao.


Shvatio je da sam sve organizovao gotovo sam i divio mi se, samo pomislite ... Imao sam sreće i hodao sam pored njega na metar od zemlje. Istorija na strani Pravednika uvijek je koračala s njim.


Bilo mi je super s generalom. U Sarajevu i Firenci. Razgovarali smo o svojim bolestima i čak išli zajedno mjeriti krvni pritisak u apoteci u Sarajevu. To je zaludilo farmaceute. Zatim je uvijek pitao zajedničkog prijatelja za mene. Nikoga nije zaboravio. Ponašao se prema meni kao prema bratu, ali to je učinio sa mnogo druge braće. Stotine? Hiljade?


Evo mog intervjua u Firenci sa mojom prijateljicom Nadjom


https://youtu.be/p_4xpk9HXUw


Ovdje pričamo puno, ali nikad sve, jer je nemoguće ispričati cijeli život velikog Čovjeka Junaka, Hrabrog i uvijek zaigranog dječaka ...


https://www.eastjournal.net/archives/117412


https://www.balcanicaucaso.org/Media/Gallerie/Non-chiamatemi-generale